Beogradski medijski i politički meistream već gotovo stotinu godina ignorancijom "signalizira" na goruće nacionalne probleme. Logika je da ako se ne govori o problemu onda ga nema. Puštam da se reši sam od sebe. Prema tome, ne čudi što je u beogradskim medijima prošao gotovo neopaženo popis 2013. u BiH i rezultati do kojih se došlo, a koji su bez obzira na kontroverze potvrđeni biračkim spiskovima, statistikom broja rođenih i umrlih i brojem učenika. Ne samo da se srpska vlada i intelektualci nisu pozabavili ovim problemom, već ni tobože "patriotske" organizacije ni "A" nisu rekle da skrenu pažnju na ovaj gorući problem.
Prvi put od druge polovine 1920ih broj Srba u BiH je oko milion ili nešto malo ispod miliona! Od 1991. na ovamo iz BiH nestalo je 400.000 Srba. Što bi se reklo, dva grada veličine Niša. Razlozi srpske depopulacije u Bosni su strmoglavi pad broja rođenih, porast broja umrlih i galopirajuća migracija BiH Srba u Srbiju i Austriju. Zanimljivo da Bošnjaci, koji su prema srpskim i muslimanskim izvorima imali najviše civilnih gubitaka u ratu, u odnosu na 1991. opali tek za nekih 180.000. Dakle, bez obzira na veću stopu migracije prema zapadu, ratnim gubicima, padu nataliteta i fertilne baze. Njihov smanjen broj rođenih je ipak velik naspram srpskog, a negativnu migraciju im nadoknađuje pozitivna migracija iz Sandžaka (Raške). Šta je novitet osim što su Srbi izgubili skoro pola miliona stanovništva (tempo kojim do 2057 u Bosni više neće biti Srba)? Opština Brčko je postala većinski bošnjačka opština. Nema više koridora i etno-teritorijalnog kontinuiteta srpskog naroda u BiH. Brčko em što više nije administrativno srpski, sad nije ni etnički. Zapadno Livanjsko Polje, južna Bosanska Krajina i cela Istočna RS imaju gustinu naseljenosti na nivou Islanda!!! Što može dovesti do nezamislivih posledica u najskorijoj budućnosti. Opštine Drvar, Glamoč i Bosansko Grahovo su teritorijalno kao trećina Kosova, a imaju zbirno svega 9.000 stanovnika! Muslimani su izrazito porasli u Prijedoru i Doboju, pa više ovi gradovi nisu dominantno srpski. Srbi su na tangentama zapadnog dela istočne RS (prema Sarajevu) poprodavali nekretnite Arapima, koji sada čine oko 10% stanovništva grada Sarajeva sa tendencijom daljeg uvećavanja. Arapske radikalizovane bradonje sa zamotanim ženama šetaju po petoro dece, a ništa ih ne košta da se sutra prošetaju svega par stotina metara ili par kilometara i uđu u RS. Sa druge strane, mladi RS Srbi gledaju da se što pre domognu Srbije. Iako su univerziteti u Banjaluci i Istočnom Sarajevu prilično zadovoljavajući, gotovo po pravilu brucoši iz RS odlaze u NS i BG na studije. Nedavno sam završio fakultet i gro mojih kolega je iz Bosne / Crne Gore. Što je najtužnije, većina je posle diplomiranja dobila posao ovde u Beogradu, a zanemariv broj se vratio. Nisam ksenofoban prema njima, slobodno neka dolaze ali da se vrate. Zbog Republike Srpske! Ako svi odu, ko će ostati? Društvo bez dobrih inženjera ne može napred. Kosovski problem i poraz pretrpljen u 20. veku je najbolji primer do čega dovodi ignorisanje važnog državnog pitanja. Vreme ne radi za BiH Srbe. Ako se ništa ne bude uradilo po ovom pitanju Republika Srpska će se (samo)ukinuti do sredine ovog veka, a verovatno i pre.
0 Comments
|
AuthorShvatanje neshvaćene Srbije ArchivesCategories |